Početkom ljeta ove godine vozila sam prema Pevecovom dućanu na Kukuljanovu cestom koja se diže od Bakra. Nešto iza prvog zavoja, odmah nakon semafora, krajičkom oka “snimila” sam veliki žuti reklamni pano s jednostavnim crnim slovima. “A-ha, Raiffeissen banka ima neku novu ponudu,” pomislila sam, ali tekst je sadržavao drugačiju poruku … ne, to ne može biti!!! Vratila sam se istim putem da potvrdim viđeno; stvarno je pisalo: “… i homofobi su ljudi.” U potpisu – QUEER Zagreb. Uauuu, koja dobra ideja! Jeste li vidjeli? Ili samo čuli, pročitali…? Detaljnije o samoj kampanji moglo se čitati na webu i u dnevnim novinama, objavljene su izjave programskog voditelja Z. Dobrovića na tu temu. Kaže, radi se o promjeni fokusa, umjesto dodvoravanja heteroseksualnoj većini, loptica je prebačena osobama koje doista predstavljaju problem u društvu. Zanimljivo, zar ne? Navikli smo braniti stajalište da su LGBTIQ osobe ljudi poput drugih u dostojanstvu, pravima i slobodama; navikli smo iznositi argumente, dokazivati… ili naprosto biti to što jesmo, družiti se s provjerenim osobama i izbjegavati frontalne sudare. Izjava «i homofobi su ljudi» ima specifičnu težinu: ona izolira određenu pojavu (homofobiju), označava ju negativnim predznakom, sadrži pretpostavku da se radi o manjini te proklamira razumijevanje i pomoć koju valja pružiti «nesretnicima», homofobima, u prevladavanju svojih zabludi. Ona nadalje zagovara humanost i nediskriminaciju. Odlično smišljeno, tako malo riječi, a tako puno toga rečeno.
Istovremeno, razmišljala sam, kome je ta poruka namijenjena ili, bolje rečeno, koga se ta poruka dotakla; kakav je njen utjecaj? Svakako, poruka je upućena svima, društvu u cjelini. Egzaktne rezultate nije moguće mjeriti i to, dakako, nije ni cilj ovakvih i sličnih kampanja. No, razmotrimo koji su njeni mogući učinci.
Osim spomenutog reklamnog panoa, nije mi poznato da li je na riječkom području bio postavljen još koji. Nitko od mojih hetero prijatelja nije zamijetio ovu kampanju. Koliko čujem, ciljani su bili prije svega dalmatinski gradovi, ali i neki drugi. Čitam po forumima i nailazim uglavnom na dva oprečna komentara. S jedne strane su LGBTIQ-ovci i simpatizeri koji na sva usta hvale inicijativu i ideju. Na suprotstavljenoj strani su heteronormativne osobe koje s netolerancijom, a ponekad i s agresivnim gađenjem, odbacuju «bolesnu ideju» da bi možda oni sami bili ti kojima je potrebna pomoć.
Razumljivo je da velika većina ljudi javno ne komentira svoja razmišljanja. Isto je tako vjerojatno da ogroman broj osoba uopće nije zainteresiran. Za očekivati je također da su obje strane uglavnom ojačane u svojim razmišljanjima. Poruka «i homofobi su ljudi» nema ni snagu, ni cilj uvjeravanja odnosno razuvjeravanja. Ona nije tu da bi isprovocirala promjenu mišljenja. Ona, kao što je analizirano u ranijim tekstovima, samo doprinosi vidljivosti manjinske zajednice.
Osobno smatram da ova poruka ima najvažniji potencijalni učinak upravo na nas same, na pripadnike LGBTIQ zajednice. Nisam izričito naišla na takvu zamisao kreatora kampanje. Razmislimo još jednom. «I homofobi su ljudi.» Prva stvar, sarkazam. Dođe mi da se nasmijem… ha, ha da vidite malo kako je biti u (nevoljenoj) manjini! Pa da vaša dobrobit ovisi o našoj dobroj volji. Našoj ljudskosti, našem kućnom odgoju, našoj toleranciji! (Podsjeća me na deset godina staru pjesmu Alanis Morissette «I see through you» o muškom šovinizmu u poslovnom svijetu i šoku kojeg je lik iz pjesme doživio kada se Ona vratila blješteći uspjehom. «Now that I’m Miss fame/Now that I’m a zillionaire/You scan credits for your name/And wonder why it’s not there…» Takvu vrstu sladostrasnog i zluradog raspoloženja ova mi kampanja budi na prvi pogled!) Drugo što se javlja je naizgled lagano pitanje: a tko su to oni, homofobi? Ne mislim imenom i prezimenom, već koje karakteristike imaju.
Ok, svi koji se boje ne-hetero populacije (kao što bi ime sugeriralo)? Svi koje ju mrze? Samo oni koji bi bili u stanju poduzeti neku akciju ili već sudjeluju u nekim aktivnostima usmjerenim protiv prava ne-hetero osoba na ravnopravnost i jednakost? Ili uključuje i one koji sam grdo misle ili barem ne misle lijepo, a ništa ne rade? Tu vam može pomoći priručni rječnik pojmova na ovoj ili sličnim web stranicama, no u osnovi nećete biti puno pametniji. Pa ćete vjerojatno doći do nekakvog zaključka da ima više slojeva «njih s druge strane»; od zadrtih homofoba do blaže, ali ipak prilično jasno heteronormativno usmjerenih osoba. I tu vas čekam s daljnjim pitanjem: da li ste se u novije vrijeme zapitali o postojanju vlastite homofobije i/ili autohomofobije? Naravno, sve ovisi o definiciji tog pojma. Ok, vi ste uvjereni aktivist ili netko tko s tim nema problema. Možda je i tako. No, poznajem osobe koje se neuspješno nose s takvim osjećajima. I njih sam se sjetila razmišljajući o ovoj kampanji; njima također treba pomoć. I na kraju, izjava «i homofobi su ljudi» govori svima nama o blagosti prema drugom čovjeku. (Hm, moram priznati da mi je malo teže zamisliti blago ponašanje prema jednom skinheadsu s bokserom na ruci ili prema jednom podivljalom, pripitom navijaču bilo kojeg nogometnog kluba ili reprezentacije!) Svejedno, upravo je dublje razumijevanje uzroka njihovog nasilnog ponašanja jedini lijek. Ovu je činjenicu točno zabilježila navedena kampanja. Još jedna stvar na koju nas, manjince, ponovo podsjećaju: moramo ih razumjeti, biti bolji ljudi od njih. Biti veći istinski kršćani, ako želite tako razmišljati. Ili naprosto biti emotivno sređeniji. Biti zreliji.
I tako, od početnog oduševljenja viđenim došla sam do zaključka da se zapravo i ne radi o za nas LGBTIQ-ovce posebno učinkovitoj kampanji u emotivnom smislu. Kao da mi ne znamo da su i homofobi ljudi! Zašto nas na to treba podsjećati? A njih, kao da njih to doista briga? Da, viđeno je, da, komentiralo se… da, zgodno je zamisliti drugačiji svijet u kojem su oni manjina. Ali, nisam uvjerena da je namjeravano izvrtanje kuta gledanja doista to i bilo. Nisam uvjerena da se doista ne radi o povlađivanju hetero-većini… Jer iz mojeg rakursa, «i homofobi su ljudi» zapravo može biti shvaćeno i doživljeno samo na jedan način: izjava da smo mi, manjinci, dobronamjerni, dobrohotni i tolerantni. Da ih razumijemo. Da smo civilizirani i pristojni. Da smo ok. Drugim riječima, da smo dovoljno dobri da nas prihvate. Kako pjeva ona ista Alanis: “We will love you/Just the way you are/IF YOU’RE PERFECT!”. A to nije ono što je ova kampanja, barem deklaratorno, željela postići.
Sanja