Shemaya se nije točno sjećala u kojem je trenutku shvatila da je možda pogrešno prosudila – ili je možda pogriješila jer nije pridavala dovoljno pozornosti onome što radi ili onome što se događa. Ali opet, možda se greška morala dogoditi; ili je čak moguće da to uopće nije niti bila greška.
Sve je počelo na predavanju iz filozofije, kratkom diskusijom o solipsizmu. Shemayu je ta ideja fascinirala. Bi li moglo biti moguće, pitala se, da sve na svijetu zapravo jest plod mog uma, kreacija mojih misli? Isprva nije bila baš uvjerena u to, ali kako je vrijeme prolazilo ideja joj se sve više i više sviđala, dok, napokon, nije njome postala opsjednuta.
Prvi put kada se dogodilo bilo je to zbog beznačajne smetnje, susjedove mačke, koja je cijelu noć mijaukala pod njezinim prozorom. Prema jutru, ljuta zbog nedostatna sna, pomislila je: Vjeruj da mačka ne postoji. Naprosto se pretvaraj da je nema. Ona postoji samo zato što ja priznajem da ona jest. I usredotočila je svu svoju energiju u vjerovanje da mačke nema. Mijaukanje je prestalo.
Sljedeći je put to bio kolega koji ju je gnjavio da izađe s njim. Više mu je puta rekla ne. Ustrajao je. Požalila se šefovima, no oni su joj samo rekli neka ga ignorira.
Stoga je jednu večer, na povratku kući, odlučila da ga više neće biti. I ne samo da se sljedeći dan nije pojavio na poslu već je izgledalo da nitko i ne zna tko je on niti da je ikada uopće postojao.
Nakon toga odstvaranje je postajalo sve lakše i lakše – prljavo posuđe u sudoperu, nepotrebne stvari, ostaci hrane, nakupine prašine, komarci. Nastavila je s vozačima koji su joj se ubacili u traku, neotesanom djecom, ljudima koji su se nepristojno ponašali, ružnim zgradama, napuštenim automobilima. Kako je okolina oko nje nestajala, Shemaya se sve više udubljivala u praksu solipsizma.
Možda se malo i zanijela. Jednog je dana odjednom shvatila da na svijetu više uopće nema ljudi i da je ostalo i malo čega drugoga, pa je na trenutak zastala. Gledajući pustoš oko sebe, pomislila je: Sada je trenutak za najveći test – mogu li, tek snagom svog uma, odstvoriti sam svijet? Istog se trenutka našla sama među zvijezdama. Dobro, a bih li sada mogla i svemir, upitala se – i našla se lebdeći u ništavilu. Nije imala pojma koliko je dugo bila u tom stanju prije nego joj je još jedna bolja ideja pala na um: Sada kada samo ja postojim, samo ja sam ostala, najveće odstvaranje od svih bila bih zaista ja sama! I snagom volje pokušala se naći izvan postojanja.
Ništa se nije dogodilo.
Hmmmm, pomislila je, ne znam što se događa. I pokušala je ponovo.
Opet se nije dogodilo ništa. Pokušavala je i pokušavala, ali koliko god se trudila, nastavila je postojati.
Nemoguće je reći koliko je vremena prošlo, no Shemayi je postajalo sve dosadnije i osjećala se sve usamljenijom. Na koncu je odlučila nešto učiniti u vezi s time. Pretpostavljam da ću jednostavno morati snagom volje sve vratiti u postojanje, mislila je, počevši od početka.
I to je i učinila.
Za cijeli joj je proces trebalo šest dana, a sedmi je dan počinula.
Autorica: Merril Mushroom
Naslov izvornika: In the Beginning
Odabrala i prevela: Sandra Antulov