Priznajem, ponekad se potajno nadam da ćeš se razboljeti, samo zato da bih se mogla za tebe brinuti. Kad dođe sezona prehlade i gripe, jedan mali dio mene nada se da ćeš doći i reći mi Mali zmaj je bolestan. Ali tvoj imunitet obično ima druge planove i na kraju u krevetu pod temperaturom umjesto tebe završim ja.
U zadnje tri godine bila si bolesna tek dvaput, od čega si jednom imala meningitis zbog kojeg si dva tjedna odležala u bolnici, a ne doma, i ondje su se, umjesto mene, za tebe brinuli drugi, medicinske sestre i doktori. I kad si napokon došla doma trebalo ti je samo s vremena na vrijeme provjeriti temperaturu, nije se za tebe trebalo brinuti onako kako se inače za bolesnike brine, onako kako bih se za tebe htjela brinuti ja.
Da, htjela bih da se jednom razboliš baš onako propisno, onako zapravo, ali nikako preozbiljno, nikako smrtno. Željela bih samo da imaš gripu ili neku sličnu bolest od koje se ne umire, ali zbog koje se mora malo ležati doma, u krevetu pod tri dekice. Tako da se mogu malo brinuti za tebe, njegovati te, bedinati, paziti, maziti, namještati ti jastuke, raditi čajeve, kuhati juhe, praviti limunade, mjeriti temperaturu… Raditi ti sve ono što inače ti radiš meni. Jer ja sam bolesna puno češće od tebe, barem dvaput godišnje, razbolijevam se sezonski, jednom na jesen i jednom na proljeće. Temperatura me lupi s prvim naletima alergije, a onda joj se pridruže i sinusi, pa me zajedno bace u krevet, pod one tri dekice, i tamo drže bez obzira na lijekove.
Zato se, svaki put kad postoji makar i najmanja naznaka da ćeš se, za promjenu, razboljeti ti, dobro pobrinem da se to stvarno i dogodi. Čim malo kihneš, ja otvorim sve prozore i ugasim grijanje, a onda te odvedem na noću šetnju na Sljeme. Pa iako prethodne dvije zime ništa od toga nije upalilo, čini se da ću ove godine imati malo više sreće. Jer sinoć ti je počeo curiti nos, a jutros te čak i malo boljela glava. Zato te sada svakih sat vremena tjeram da mjeriš temperaturu i nadam se da ćeš mi uskoro dojaviti da je napokon prešla onih magičnih 37.
Već sam razradila cijeli plan za najmanje jedan, a najviše sedam dana tvojeg bolovanja, imam popis jela koja ću ti spremati i filmova koje ćemo gledati. Kupila sam dvije kile limuna, tri pakiranja pastila za grlo različitih okusa, kosti za juhu. Oprala sam sve tri dekice i spremila pidžame za preznojavanje. Sve je spremno, sada mi još samo treba tvoja temperatura.
Znam da je malo čudno da se radujem tvojoj bolesti, ali to je za tvoje dobro, tako govorim samoj sebi.
Onda? pitam te kad sat otkuca šest, a ti mi šutke pokažeš živu koja i dalje stoji na tvrdoglavih 36 sa 7 pa me poljubiš u čelo i zaključiš da će oni limuni i one pastile opet trebati – meni.
Jasna Žmak