Draga Sara,
Jučer sam bila štura na riječima jer sam žurila. Pisala sam sve na brzinu i nadam se da je barem polu suvislo. Trčim već danima kao blesava. Jučer sam se uspjela na izlasku iz kuće zabiti u vrata. To može samo meni uspjeti. Toliko o normalnom funkcioniranju. Ma, kada si blesava onda si blesava na kvadrat.
Nego, bila sam jučer vani s Višnjom, nakon što mi je moja ljubav dala košaricu. Nećemo o tome gdje se ona smucala jer sam frendicu s kojom je trebala izaći vidjela s drugom frendicom i nije imala blagog pojma da je Andrea s njom. Ma, zamisli. Ja sam večer provela na sladoledu u Zagrebu. Ona luđakinja od Višnje me pokupila u gradu i u njenom smo peugeotiću završile u Zagrebu na sladoled. Bilo nam je super. Cijelim smo se putem hihotale kao nekakve curice. Nismo bile u stanju voditi normalan razgovor od silnog cerekanja. Da sam znala još u osnovnoj školi da je tako zabavna češće bi se družile. Ovako smo se viđale samo na treninzima košarke. Tamo smo radile bok uz bok, doslovno. Bile smo stalno prilijepljene jedna uz drugu jer smo bile super usklađene. Trenerica nas je obožavala. Kako nam je bilo dobro. Višnja je nastavila trenirati i poslije osnovne za jedan profesionalni ženski košarkaški klub koji je negdje u gradu, a ja sam nakon dvije godine ljenčarenja prešla na odbojku i fitness. Držim treninge fitnessa u jednoj teretani, a odbojku igram za fakultet, dobro nam ide.
Pojele smo sladoled, prošetale gradom, izležavale se na travi u parku i puno pričale. Oko devet na večer završile smo u nekom malenom kazalištu kojih je Zagreb pun i pogledale odličnu komediju. Glumci su bili mladi i zgodni i odlični, a nas dvije kao pijane iako smo pile samo sok. Uspjele smo i zaigrati košarku na nekom igralištu kada smo se izgubile u centru Zagreba. Neki dečki su se zabavljali, pa smo zaigrale s njima. Bili su ljubazni i zabavni, čak i kada ih je Višnja sredila. Priznale smo im da je vara cijelo vrijeme jer igra profesionalno. No, nisu tražili rematch. I bolje, jedva sam stajala na nogama. Kada smo se vratile u Rijeku poslije pola noći rekla sam Višnji da će me morati odnijeti do stana jer ja ne mogu ni mišić jedan pomaknuti.
– Možda, ali melješ od kada smo krenule iz Rijeke. – nasmijala mi se i napravila mot kao da će me podignuti.
– Hvala, ali potrudit ću se. Ne želim se osramotiti. Još najbolje da me nosiš…
– … kao mladu preko praga. – dodala je. Nisam to namjeravala reći, ali uklapalo se savršeno u trenutak. Kako je ona drago stvorenje.
Pozdravile smo se i otišla je nakon što sam ušla u zgradu. Kao, valjda bi me netko mogao ukrasti od auta do portuna.
Andrea me nazvala jutros, slijedeće jutro ako pratiš pomno priču. Našle smo se na jutarnjoj kavi. Ja pospana, a ona potpuno budna i puna novih ideja i planova. Ispričala je sve i svašta. Pola toga nisam ni registrirala. Kako mi se spavalo. Ono što sam registrirala je da bi trebale biti skupa jer ona želi probati sa mnom i voljela bi da sam joj ja prva cura. Ostatak izverglanog je u laganoj magli mog neshvaćanja. Dosta sitnica koje je izgovorila nemaju smisla uzme li se u obzir naš odnos i njeno ponašanje u zadnje vrijeme. Imam osjećaj da bi se ona malo palila malo gasila ovisno o trenutku i društvu. Igramo se podvojenih ličnosti gdje je ona u jednom trenutku zaljubljena u mene, a u drugom brije sa Zlatkom jer je “obična normalna” djevojka. I šta da se radi? Rekla sam O.K., pa možemo probati. Razišle smo se uz poljubac u maloj uličici i glasno. – Vidimo se sutra. –
E, pa, pišemo si sutra. Pusa. Idem ponoviti malo jer za dva dana imam ispit. I gotovo je za ljeto. More, sunce, kupanje, žene!