Prisiljenost mladih na skrivanje LGBTI identiteta

Coming out je čin o kojem heteroseksualne osobe niti ne razmišljaju – one se outaju u svim svakodnevnim situacijama, dok LGBTI osobe daleko više moraju promišljati o mogućim negativnim društvenim posljedicama outanja. Biti otvoreno lezbijka, gej ili transrodna osoba često za sobom povlači veću izloženost neprihvaćanju, društvenom odbacivanju, kritikama, nasilju i drugim ozbiljnim problemima.

U razdoblju adolescencije odluka mladih ljudi o tome trebaju li biti out ili ne osobito je teška i osjetljiva, posebno zbog izražene potrebe za sigurnošću, podrškom i pripadanjem vršnjačkim grupama. Zbog „neuklopljenosti“ u društvene norme mnogi su LGBTI mladi prisiljeni voditi život u kojem ne uživaju sva prava koja im pripadaju. Pored straha da će ih njihova okolina etiketirati kao nenormalne, poremećene ili perverzne, mnoge se mlade osobe boje i negativne reakcije svoje obitelji. U otvorenom pismu jedna se djevojka obraća svojim roditeljima opisujući probleme koje proživljava: Skrivam se od trenutka kada se probudim ujutro, ne pričam vam o snovima iako me pitate, ne govorim vam s kime idem van, gdje idem niti da li imam nekoga u svom životu od koga mi srce poskoči i cijelo tijelo zadrhti … Strah me da ćete postupiti kao roditelji mog najboljeg prijatelja koji su njega izbacili iz kuće kada su saznali. Bojim se da me nećete više voljeti, da će te me izbaciti iz kuće ili kao roditelji jedne cure koju znam, zabraniti mi izlazak iz kuće i premlatiti me.

LGBTI mladi skrivajući svoj identitet doživljavaju stres pred svakodnevnim uobičajenim situacijama i suočavaju se s različitim psihološkim i emocionalnim problemima. Kada se, primjerice, u društvu razgovara o simpatijama, vezama i sličnim adolescentskim temama, mladi gej ili mlada lezbijka vjerojatno neće sudjelovati u razgovoru ili će o tim temama lagati. Iako skrivanje identiteta LGBTI mladima donekle pruža osjećaj sigurnosti, ono istovremeno sprječava njihovo zdravo odrastanje.

Mlade LGBTI osobe ne obraćaju se često za pomoć nastavnom i stručnom osoblju u školama, strahujući od daljnje osude ili nerazumijevanja. Međutim, upravo je donošenje odluke o coming outu važna tema s kojom se LGBTI mladi obraćaju nastavniku/ici ili psihologu/ginji, te bi ta osoba trebala biti dovoljno senzibilizirana da razumije kako je coming out otvaranje i progovaranje o vlastitom identitetu, a ne čin govora o seksualnim preferencijama ili „fazi kroz koju učenik/ca prolazi“ (iz osobne priče jednog geja, kako mu je školski psiholog rekao). U procesu coming outa iznimno je važna primjerena podrška i povratna informacija koju će osoba dobiti. Ključno je ostvariti odnos povjerenja s LGBTI mladom osobom te osvijestiti vlastite predrasude ili pretpostavke o seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu/izražavanju učenika/ica. Potrebno je stvoriti sigurno okruženje u kojem će učenik/ica moći govoriti o svojim osjećajima i razmišljanjima, te je važno da obrazovno osoblje bude osviješteno o značajnosti coming outa, kako bi to iskustvo mladima bilo što pozitivnije (Priručnik za nastavnike/ice i stručne suradnike/ice, LORI, 2016.).

Coming out je proces u kojem osoba dobiva na samopouzdanju i osjeća se dovoljno sigurnom i spremnom podijeliti jedan važan dio sebe sa svojom okolinom. Progovaranje o vlastitom identitetu oslobađajući je proces jer omogućuje osobama da žive „punim plućima“, bez pretvaranja. Otvaranje prema drugima donosi olakšanje, doprinosi osjećaju samopouzdanja i osigurava potpuniji život. Outanje je presudan korak koji zahtijeva hrabrost, ali doprinosi da se bolje osjećamo u svojoj koži te ostvarujemo kvalitetnije odnose s drugima. Kada se radi o školskom okruženju, potrebno je stvarati klimu u kojoj će se mlade LGBTI osobe osjećati prihvaćeno i sigurno kako bi razvijale cjelokupni identitet uz podršku školskih kolega/ica, nastavnika/ica te stručnih suradnika/ica.