Misica
Početkom 2003. ako se sjećam dobro godine bila sam na radnom putovanju i dvodnevnom sastanku u Brussels-u u Belgiji. Kažu da je zemlja lijepa, ali nisam vidjela puno, niti od nje niti od grada u kojem nas je ljubazno smjestio voditelj radne grupe za IGLYO konferenciju koja je trebala biti u ne tako dalekoj budućnosti u Strasbourg-u. U ta dva dana imali/e smo dva izlaska, jedan u vrlo zanimljiv klub napravljen od starog kina, a drugi u LGBT bar poznat po sjajnim nastupima predivnih pjevačica. Bar je bio pun ljudi, sjedili su stisnuti uz male stolove ili stajali leđa pritisnutih uz zid. Mnoštvo je postalo još veće kada su se svjetla na prilično velikoj pozornici počela paliti. Tri su žene izašle van i naklonile se.
Voditelj večeri ih je predstavio, malo se šalio, malo ih ozbiljno najavljivao po redoslijedu kojem će nastupati te je nastup počeo uz glasnu viku. Glasovi su se pojačali kada je par izrazito dugih nogu stupio na pozornicu; nogu omotanih bijelim jedva vidljivim samostojećim najlonkama. Budući je bila na višoj poziciji od moje da joj vidim lice moje su se oči morale penjati preko štikli i nogu na bokove, tanak struk pa sve do vrlo lijepo oblikovanih prsa, ne prevelikih, ne premalih i stigle su tako do lica. Lice joj je bilo anđeosko, obavijeno bijelim puderom, laganim rumenilom i vrlo prijatnom nijansom ruža. Kretala se kao povjetarac pozornicom, tako lagano da mi je u sjećanje prizvala poezije trubadura. Bila je predivna. I ne samo to, imala je i lijep glas i još bolji nastup. Kasnije, nakon nastupa druge dvije kolegice, otpjevala je, a možda i od play back-ala još jednu pjesmu i uz gromoglasne urlike i pljesak odšetala s pozornice. Ja sam bila iznenađena, vrlo ugodno, ako mogu dodati. Vjerovala sam svojim očima, ali me je sve to toliko oduševilo, jer sam sada shvatila što su točno mislili dečki iz grupe Bon Jovi kada su jednom prilikom izjavili da su krenuli za dvije cure u jedan klub i nisu uopće shvatili da su cure transeksualne.
Transeksualnost je tema koja privlači pažnju, kako medija tako i javnosti. Ako pokrenete razgovor o transeksualnosti u nekom društvu možete očekivati dugu razgovor i raspravu o tome što to točno znači, da li su to osobe koje su zarobljene u krivom tijelu, da li imaju pola ženskih organa, pola muških, itd. Sve te rasprave mogu se završiti jednostavnom potragom u Google-u. Ovo je poziv svima koje zanima transeksualnost da mimo ovog teksta prošetaju netom i vide kakve se sve informacije nude. Nema što nema. Budite pažljivi, mogle/i bi saznati i više nego što ste namjeravali/le.
U vrlo ranoj dobi, kada je ljudsko biće tek sklop živaca, dolazi do formiranja dijela mozga koji je odgovoran za rodni identitet. Na drugom dijelu tijela se pak formiraju ostale karakteristike nečijeg spola. U nekim slučajevima, ne izrazito čestim, ali niti izrazito rijetkim ta se dva ciklusa razvijaju kao suprotna. Rezultat takvog razvijanja je taj da ćemo za par godina upoznati osobu koju ćemo fizički prepoznati kao pripadnicu/ka jednog spola/roda, a ta će osoba u stvari biti nekog drugog spola/roda.
«Mama, prestani me zvati Adrijana, ja sam dečko i zovem se Adrijan.»
Transeksualne osobe znaju da nisu onakvi kakvima ih ljudi vide, nitko ne razumije kroz što prolaze niti od kuda ta potreba za modifikacijom i/ili promjenom spola, nailaze na odbijanje, primorani su se skrivati, bilo prije početka ikakve terapije promjene spola, bilo uslijed promjene spola. A niti nakon što promijene spol, oni koji promijene spol, ne mogu živjeti svoje živote na miru.
Transeksualnost i psihijatrija
Transeksualnost je navedena u DSM – IV kao poremećaj, a ne kao prirodna karakteristika određenog broja osoba. U pokretu postoje dvije struje; jedna lobira da se transeksualnost ukloni s liste poremećaja, a druga želi da transeksualnost ostane na popisu poremećaja. Stajalište prvih je da to nije poremećaj već prirodna karakteristika, a drugih da zdravstveno osiguranje pokriva troškove modifikacije i/ili promjene spola dok god se listira kao poremećaj. I jedni i drugi su u pravu.
Tranzicija
Dakle, osobe koje žele promijeniti spol, koje su u procesu mijenjanja spola, operacija odnosno operacije potpune promijene spola su transeksualne osobe.
Tranzicija, odnosno modifikacija ili promjena spola sastoji se:
-psihološka/psihijatrijska konzultacija,
-hormonalna terapija,
-skrivanje genitalija i sekundarnih spolnih obilježja,
-nadogradnja genitalija i sekundarnih spolnih obilježja,
-manji kirurški zahvati,
-življenje svakog dana kao osoba onog spola kojem stvarno pripadaju,
-uklanjanje i preoblikovanje spolnih organa…
Psihološka/psihijatrijska konzultacija – transeksualne osobe koje prema zdravstvenim zakonima raznih država i procedurama krenu u promjenu spola moraju prije svega proći psihološku odnosno psihijatrijsku konzultaciju. Ispričavam se jer mi trenutno nedostaje riječ kojom bi opisala točno što ova konzultacija uključuje. Transeksualna osoba dolazi na razgovore sa psihologom/ginjom ili psihijatrom/icom kako bi se ustanovilo da li se zaista radi o poremećaju rodnog identiteta ili ne. Ukoliko se ustanovi poremećaj rodnog identiteta onda se kreće dalje u procesu tranzicije.
Hormonalna terapija – transeksualna osoba koja započinje tranziciju kreće sa svakodnevnim uzimanje hormona, ovisno o kojoj se modifikaciji radi. Osobe koje vrše tranziciju s muškog na ženski spol (MTF – male to female) uzimaju estrogen i progesteron koji modificiraju tijelo na način da povećavaju grudi, mijenjaju raspodjelu masnoće u tijelu, kožu čine glatkom i mekanom te pospješuju rast kose, itd. Testosteron je hormon koji uzimaju osobe koje rade tranziciju iz ženskog spola u muški (FTM- female to male) te on djeluje na način da razvija muške sekundarne spolne karakteristike kao što su povećana dlakavost, grublja koža, povećanje mišićne mase, smanjenje rasta kose, povećanje klitorisa, itd. U oba slučaja, naglasila bi da ovo itd. Označava sferu psiholoških promjena i reakcija koje ovi hormoni uzrokuju te je važno naglasiti da ih se treba uzimati u pravilnim količinama kako ne bi došlo do psihološke i fizičke štete. Ovo je vrlo bitno budući mnoge transeksualne osobe nabavljaju hormone mimo doktora zbog cijene i stanja prava transeksualnih osoba u određenim državama.
Skrivanje genitalija i sekundarnih spolnih obilježja – transeksualne osobe nastoje uskladiti svoj fizički izgled sa spolom/rodom kojem osjećaju da pripadaju te zbog toga skrivaju genitalije i druga spolna obilježja koja imaju. Npr. MTF osobe skrivaju svoj penis tako što ga spreme između nogu i pričvrste ga od iza kako ne bi ispadao, a FTM osobe elastičnim pojasevima omotavaju grudi kako bi stvorile dojam tipičnog muškog poprsja.
Nadogradnja genitalija i sekundarnih spolnih obilježja – dozvolite mi da to tako nazovem. U biti se radi o modifikaciji genitalija kako bi bile bliže onome što osoba osjeća da bi trebala imati. Npr. MTF osim hormonima povećavaju svoje grudi i plastičnim operacijama (umetanje silikona,..), a FTM osim hormonima povećavaju svoj klitoris umetanjem šipki kako bi izgledom, oblikom i veličinom više nalikovao penisu. Postoji veliki niz postupaka kojima osoba može nadograditi odnosno modificirati svoje spolne organe. Više o ovome možete pročitati na Internetu, brojne su stranice koje će vas obavijestiti o tome što sve možete napraviti bilo uz asistenciju doktora bilo u vlastitoj kućnoj radinosti. Tehnike kućne radinosti su vrlo dojmljive i mislim da dokazuju koliko je transeksualnim osobama stalo do toga da njihov fizički izgled pokazuje njihov spol/rod, ovo je za sve vas sumnjivce.
Manji kirurški zahvati – uključuju niz manjih operacija kojima je cilj približavanja fizičkog izgleda osobe spolu kojem osjeća da pripada. Za primjer možemo uzeti plastične operacije grudi – izgrađivanje grudiju ili njihovo uklanjanje, smanjenje jagodičnih kostiju, modificiranje nosa, depilacija cijelog tijela, rekonstrukcija vilice, itd.
Življenje svakog dana kao osoba onog spola kojem stvarno pripadaju – svaka osoba koja je započela tranziciju uz superviziju liječnika nakon hormonalne terapije, a prije finalne, da ju tako nazovemo, operacije – operacije promjene genitalija, mora provesti godinu dana kao osoba spola u koji prelazi.
Uklanjanje i preoblikovanje spolnih organa – što se operacija tiče ovo je u neku ruku finalni korak, najveća i nepovratna operacija koja definitivno mijenja spol osobe. Ove operacije su sve samo ne jednostavne i često se ne radi o jednoj nego više njih koje fizičke organe jednog spola preoblikuju u one drugog spola. MTF transeksualne osobe uklanjaju penis i izgrađuju vaginu, odnosno penis se prepolovi i od njegovog se tkiva naprave usne i rodnica kako bi osoba, u ovom slučaju transeksualna žena, mogla uživati u spolnom odnosu. Kod FTM transeksualnih osoba iskorištava se donekle tkivo klitorisa i usana te se prostetičkim dodacima izgrađuje penis. FTM osobe imaju teži proces te njihovo seksualno zadovoljstvo nije potpuno niti je na medicinski način zadovoljeno. Naime, tehnike promijene spolnih organa su još nedovoljno razvijene te nažalost ne osiguravaju osjet.
Ove su operacije sve samo ne lagane i jednostavne, a to nije niti oporavak nakon njih. Transeksualne osobe kroz sve ove procese i/ili korake bilo da prolaze kroz sve ili odlučuju proći samo neke faze tranzicije trebaju podršku, prijateljstvo i ljubav.
Transeksualne osobe koje su promijenile ili na bilo koji način modificirale spol najčešće sele iz svog rodnog kraja i okruženja u kojem ih se zna kao pripadnike prijašnjeg spola.
Mnoge transeksualne osobe, naročito one povezane s LGBTIQ pokretom odnosno trans pokretom sve češće odlučuju ne promijeniti spol potpuno, već su sasvim zadovoljne hormonalnom terapijom i životom u spolu kojem pripadaju.
Mislim da nam se svima do sada već čini kako transeksualne osobe prolaze i previše toga da bi bile tko jesu i da bi ih se tako percipiralo. No, tome nije kraj. Uz promjenu spola se veže i veliki broj drugih problematika od promjene imena i spola na izvodu iz matične knjige rođenih, mogućnost stupanja u brak, rješavanje bračnih odnosa kada se radi o transeksualnim osobama koje su imale coming out i prošle tranziciju a bile su u braku te isto tako pitanje skrbništva nad djecom.
Različite države imaju različite zakone i drugačije regulirana prava. U nekim državama se sve promijene, od tranzicije do promjene spola u matičnoj knjizi, mogu napraviti bez puno buke u drugima transeksualne osobe žive u ilegali i ne znaju da li će doživjeti još jedan dan te su učestalo žrtve transfobnih napadača. Osim toga, u državama koje nemaju ništa od ovoga regulirano, a cijene operacija su skupe transeksualne osobe rade kao prostitutke izlažući se velikom riziku ne bi li zaradile dovoljno za napraviti tranziciju, a neke i ne bi li se barem negdje osjećale prihvaćeno.
Ovo je tek mali dio tematike koja se veže za transeksualnost, detaljnije informacije potražite na Internetu ili u LORI Infoteci.
Arina