U sklopu projekta “LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu” 21. siječnja na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu održana je prva javna aktivnost – panel “LGBTI radnička prava i udruživanje”.
O ulozi sindikata u zaštiti radničkih prava LGBTI osoba, diskriminaciji unutar akademske zajednice te povezivanju progresivnih društvenih pokreta i sindikata u kontekstu hrvatskog socio-političkog prostora govorili/e su Božica Žilić (Sindikat obrazovanja, medija i kulture Hrvatske, predsjednica ženske sekcije Saveza samostalnih sindikata Hrvatske), prof. dr. sc. Renato Matić (Hrvatski studiji), Nina Čolović (LGBT inicijativa Filozofskog fakulteta “AUT”), Goran Selanec (zamjenik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova) te Nikola Zdunić (Zagreb Pride) uz moderaciju Jelene Miloš (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju).
Prof. dr. Renato Matić fokusirao se na društveni položaj, radnička prava i odnos akademske zajednice prema LGBT osobama. Istaknuo je specifičnost LGBT identiteta kao osnovnih, nepromjenjivih i nezamjenjivih koji se ne mogu relativizirati ili koristiti kao povod za pozitivnu diskriminaciju u kontekstu položaja na tržištu rada; povezujući to pitanje s ljudskim pravom na rad kojim se realizira ukupnost potencijala i identiteta pojedinca/ke. “Ako se s LGBT identitetom ne može slobodno živjeti na tržištu rada, rezultat je katastrofalan”, istaknuo je. Promocija društvene svijesti odgovornost je akademske zajednice za bilo koji problem pa tako i diskriminaciju, a posebno onu prema osnovnom identitetu – dodatno je razjasnio Matić; uspoređujući situaciju s donedavno aktualnom američkom vojnom politikom “DADT”.
SLUČAJEVI DISKRIMINACIJE RJEŠAVAJU SE IMPROVIZACIJOM OD SLUČAJA DO SLUČAJA, BEZ POSTOJEĆEG PROTOKOLA KAKO SE S NJOM OBRAČUNATI, A UPRAVO TU SE AKADEMSKA ZAJEDNICA MOŽE ANGAŽIRATI: STVARANJEM PROTOKOLA PREMA KOJEM ĆE SVATKO ZNATI NA KOJA VRATA POKUCATI DA ZAŠTITI SVOJA RADNIČKA PRAVA – ISTAKNUO JE.
Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, podsjetio je na zakonodavni okvir koji štiti građane/ke usred diskriminacije prema seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu – Zakonima o ravnopravnosti spolova i suzbijanju diskriminacije. Kako je naveo, većina pritužbi građana/ki Uredu pravobraniteljice na ovim osnovama završila je svega pravnim savjetom. Istaknuo je manjak pritužbi trans građanki/a, te u svrhu izgradnje boljeg pravnog okvira napomenuo važnost suradnje sindikata, koji tek trebaju osvijestiti ovu problematiku, i civilnog sektora.
Važnost sindikata u borbi za radna mjesta oslobođena diskriminacije istaknula je i Božica Žilić. Kako je navela, prema istraživanju Eurobarometra iz 2015. godine na uzorku od 28 tisuća stanovnika EU, etnička pripadnost a potom seksualna orijentacija i spolni identitet glavne su osnove na kojima se vrši diskriminacija na radnom mjestu. Nikola Zdunić iz udruge Zagreb Pride naveo je kako je sustav prijave diskriminacije LGBT osoba Rozi megafon do sada zabilježio svega četiri slučaja diskriminacije na radnom mjestu, od čega su svi registrirani unutar javnog sektora. Razlog je tome taj da je javne institucije, u odnosu na privatni sektor, lakše sankcionirati.
Nina Čolović iz LGBTIQ inicijative FFZG-a “AUT” kao posebno ugrožene istaknula je mlade koji u procesu autanja često ostaju bez podrške obitelji, što se na njih reflektira ekonomski i psihički. Problematičnim je istaknula i odnos institucija spram trans osoba, često prisiljenih na seksualni rad, koje institucije ne štite već dodatno diskriminiraju. Kao dodatni problemi navedeni su getoizacija rada LGBTIQ osoba, za koje se pretpostavlja da su sposobni/e obavljati samo određene poslove, te oslanjanje na partnersku podršku i skrb.
Među sindikatima još uvijek nije osviješteno da se radi o stvarnom problemu a upravo je njihova uloga povećati informiranost LGBT zaposlenika/ca o njihovim pravima te iste osigurati kroz kolektivne ugovore – zaključeno je između ostalog na panelu.
DISKRIMINACIJA NA RADNOM MJESTU NE PRIJAVLJUJE SE UPRAVO ZBOG NEOSVIJEŠTENOSTI O VLASTITIM PRAVIMA, NEPOZNAVANJU SUSTAVA ZAŠTITE TE STRAHA OD NEGATIVNIH POSLJEDICA. DRUGIM RIJEČIMA, DISKRIMINACIJA NA RADNOM MJESTU PERCIPIRA SE KAO NORMALNA. SVI/E OKUPLJENI/E ISTAKNULI SU VAŽNOST RADNIČKE I GRAĐANSKE SOLIDARNOSTI, TE IZGRADNJE ZAJEDNIČKE PLATFORME ZA EKONOMSKU I DRUŠTVENU PRAVEDNOST.
Piše: Marino Čajdo, Fotografije: Nina Đurđević
Cijelu fotogaleriju možete pogledati ovdje.
Projekt “LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu” financira Europska unija a partnerski ga provode Prostor rodne i medijske kulture K-zona, BRID – Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, Lezbijska organizacija Rijeka “LORI” i Zora uz Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova te suradničke udruge Zagreb Pride i Trans Aid.
