Prva Smoqua – kako nam je bilo, što se zbivalo

Drage naše i dragi naši, sad kad je prva Smoqua u Rijeci završena, željele bismo svoje dojmove i ushićenost podijeliti s vama – kako nam je svima bilo, što smo to radili/e tih 3 dana 🙂

Prije svega, zahvalile bismo svima koji/e su doprinijeli da Smoqua prođe uspješno: publici (domaćoj, ali i svima koji/e su iz drugih gradova i država došli/e podržati je) jer je odaziv bio veći i od onoga čemu smo se nadale; sudionicima/icama koji/e su obogatili/e program svojim iskustvom, radom i promišljanjem queer i feminističkih tema s posjetiteljima/icama; našim suradnicama na bezrezervnoj podršci i pomoći: Centru za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, PaRiteru, Građanima/kama svom gradu, Art-kinu, Rijeci 2020, Labrisu… Naravno, i našim sponzorima: Tiskari ADRIA PRINT, Bordellu La Grotta i Vinariji vina Legović, koji su bili prvi poslovni subjekti u Rijeci koji su dali svoj doprinos našoj ideji. A svakako, najveće hvala svim volonterkama na njihovom vremenu, strpljenju i volji! 🙂

A što se zbivalo na festivalu?

Prije svega, moramo istaknuti da je ovo prvi festival (pa još i prvi veliki „iskorak“ u kulturu) u organizaciji LORI tako da zapravo nismo ni znale u što se upuštamo, ali uz veliku posjećenost događanjima i dobru, pozitivnu publiku, shvatile smo da je Smoqua Rijeci došla kao određeno „osvježenje“ i ugodna promjena. Uoči samog početka festivala nelagoda nam se probudila kad su „osvanuli“ negativni komentari i članci na određenim portalima, ali ipak, to je bilo sve od nekih neafirmativnih reakcija pa smo zaključile da je ona stara „psi laju, a karavane (ponosno) prolaze“ i ovog puta posve točna.

„Dnevni“ program bio je rezerviran za info-štandove (prvog dana) udruga koje se bave pravima žena i/ili LGBTIQ pitanjima u Rijeci i okolici te tribine – prvog dana u Mini Art-kinu održana je Queer-feminizam – (ne)pozicija slobode, izazovi i odgovornosti na kojoj su govorili Franko Dota o situaciji u Hrvatskoj i Mirza Halilčević u BIH; drugog dana u Book caffe Dnevni boravak Sprega aktivizma i zagovaranja – kome su odgovorne institucije? gdje su govorile Zoe Gudović (o stanju u Srbiji) i Leila Šeper (o BIH). Jedini „peh“ bilo je nepojavljivanje zbog bolesti 3 sudionice: Mie Gonan iz Hrvatske te Nataše Velikonja i Nine Dragičević iz Slovenije, no moderatorice Brigita Miloš i Marinella Matejčić su se odlično snašle i povele žive rasprave na obje tribine. Od umjetničkih sadržaja imali/e smo prilike gledati performans Nike Rukavine „Bičevanje riječima“ na Korzu, koji je ostavio jak dojam na prolaznike/ice, bar sudeći po njihovim izrazima lica, zatim video projekciju performansa „Brijanje patrijarhata“ kosovskog kolektiva Haveit te smo o osvješćivanju vlastite seksualnosti govorile na radionici „Dodir, tijelo, seksualnost“ koju su vodile Jasminka Juretić i Ana Andrinić.

Posljednjeg dana festivala, u subotu, u Art-kinu prikazani su filmovi „Jagode“ (Jelene Lele Milošević iz Crne Gore), „Tranzicija“ (Milice Tomović iz Srbije) i „Dont brejk maj turbofolk hart“ (Mione Bogović, Srbija/Njemačka) nakon čega je uslijedio dosta živ razgovor autorica i publike s moderatorom Draganom Rubešom, filmskim kritičarem.

Neočekivano veliki interes javnosti izazvala je Queer šetnja Rijekom – prvobitno zamišljena za posjetitelje/ice iz drugih gradova, kako bismo njima približile Rijeku, no, očito je i lokalna zajednica vrlo zainteresirana za tu temu, pa je umjesto male grupe, čitava kolona krenula Korzom. 🙂 Obišli/e smo nekoliko lokacija od značaja za LGBTIQ zajednicu (OKC Palach, Klub Diskordia, stari i novi prostor LORI…) i na neposredan, duhovit način vodičkinje su „uvele“ publiku u queer priču o Rijeci i okolici, te se u tom veselom duhu nastavilo ka Aperitif baru na otvorenje festivala. Svoju podršku tu su kratkim uvodom dali i gradonačelnik Rijeke, Vojko Obersnel, Pročelnik Odjela gradske uprave za kulturu, Ivan Šarar te voditeljica programskog pravca Kuhinja u Rijeci 2020, Lela Vujanić i Marinella Matejčić iz PaRitera.

„Večernji“ program festivala nazvale smo od milja „zabavnim“: prve je večeri u Križanićevoj ulici otvorena izložba Ane Hoffner Iscrpljeno vrijeme, publika je imala priliku razgovarati s umjetnicom, a zatim uživati u odličnom koncertu „Just: Jimmy & Jelena“ uz dobra vina Vinarije Legović. Događaj koji je svakako najviše uzdaha i vrisaka „izmamio“ bio je druge večeri: drag performans House of Flamingo & Queer UP! party u klubu Crkva (glazbu su puštale Zbeletronice Nora i Iva) – cijelu večer su „pljuštale“ euforične pohvale na njihov račun! Eto, nakon više upita kad ćemo ih gledati u Rijeci, drago nam je da je njihova riječka premijera bila upravo na Smoqui. 🙂

Posljednje večeri uslijedio je odličan nastup Le Zbora u prepunom klubu Bačva, gdje su cure zbilja zapalile publiku i izlazile na bis više puta – a kako drugačije zatvoriti festival queer i feminističke kulture nego uz stihove kao što su: „Nek’se ova pjesma čuje, Ay Carmela, Samo srce pobjeđuje!“

A što na sve kažu posjetitelji/ice?

Zamolile smo nekoliko posjetiteljica da nam daju svoje dojmove o samom festivalu pa prenosimo njihove riječi:

Biljana Kosmogina iz Beograda: “Jako podržavam ženske festivale u regiji, bilo da na njima učestvujem ili samo posmatram. Prva Smoqua mi je treći festival ovog leta i tvrdim da je ogroman dobitak za regiju. Važnih tema, tribina, aktivizma, feminizma, filmova i angažovane umetnosti nikad dosta, kao ni zabave. 🙂 Iskrene čestitke na uspešnom trodnevnom poduhvatu i veliko hvala na toplom gostoprimstvu! Verujem da će sledeća Smoqua imati još gušći program, ali i ovako je super jer nije bilo jurnjave, strke i preklapanja termina. Dobar program, opuštena atmosfera i nasmejana lica su dobitna kombinacija. Samo napred Lorice!!! Dobrodošle ste u Beogradu!

Leila Šeper iz Sarajeva također je pohvalila Smoquu: “Mogu samo reći da mi je bilo žao što moram poći… Želim puno sreće i naredne godine, lijepog vremena i super druženja! Iako je svako feminističko okupljanje meni posebno i bitno, na ovome moram izdvojiti bičevanje riječima (performans Nike Rukavine). Riječ može zaboliti kao i udarac, a boli i kada samo slušaš/gledaš.”

Vidimo se na idućoj Smoqui!